nedjelja, 25.03.2007.
novi post
Dosta je već vremena prošlo od zadnjeg posta. Često sam mislila sjesti i zabilježiti novosti, ali one su se konstantno i događale. Krenula je i sezona na poslu, pa mi je manjkalo slobodnog vremena. A danas... danas mi je ukraden 1h, i to ne volim. Vrijeme je trulo, ni to ne volim. Neće biti nekog specijalnog gibanja, a ni to ne volim. Tako da mi nije ništa drugo preostalo, nego napokon napisati blog! 
Pa da krenem kronološki, tj. od početka. Rezervirala sam auto, suzuki swift, full oprema. Prijateljica je bila kod mene na poslu i tresla pepel u novine.. i gledam ja te novine i vidim- swift, full oprema na akciji. Zvrcnem, kažu da imaju još samo 1 crnog i da li želim razervirati. Objasnim svoju situaciju, tj. da ne mogu mrdnut do 01.04. i oni kažu-no problem. Tog popodneva odem u auto salon, obavim papirologiju, tj. ostavim pologa 1000kn i auto rezerviran. Baš sam bila happy! 
Pogotovo zato jer sam ostavila samo 1000kn pologa za auto od 100 000 kn! hehe..
Javljam taj sretan događaj 1 dečku.. onom s kojim sam bila u kinu gledati Little miss Sunshine (spomenut 2 posta ranije). On mi čestita i javlja "sretan događaj" - firma ga šalje raditi u inozemstvo na 6 mjeseci! 
, jednostavno ne mogu vjerovati... Ide uskoro i dogovaramo se da se nađemo i odemo na klopu.
Postajem nervozna... nije fer, zbilja nije fer. Upoznali smo se, bili u kinu i još par puta vani, svaki puta me na njemu nešto iznenadilo u najpozitivnijem smislu, veselili su me njegovi svakodnevni sms-i.. polagano druženje s nekim tko mi je postajao poseban, s određenim očekivanjima - baš kako mi odgovara. I onda ova vijest!
Izašli smo na klopu, bila sam nervozna, sve što sam rekla činilo mi se glupim.. nisam to bila ona prava ja. Iako, realno gledano, vjerovatno nije bilo baš loše. On je bio on-šalio se, smijali smo se, skoro sam se zagušila blitvom. Htio me odvesti do kuće, nisam htjela, samo sam htjela da se pozdravimo čim prije, jer mi je bilo muka. Rastali smo se s -čujemo se, uglavnom preko skypea, i vidimo se za 3 mjeseca, kada bude došao doma na 15 dana.
Otišao je prije 3 dana, u kontaktu smo.. nadam se da će tako i ostati. Jer ne srećeš baš svaki dan nekog tko ti toliko odgovara.
A ja sam došla do zaključka da me jebe neka viša sila. Jer - sve mi nekako ide od ruke, bez obzira što ja tu i tamo malo kukam.. ali kad se okrenem i pogledam jedno godinu, godinu i pol iza sebe, sve što sam napravila je teklo i dobro prošlo. I dalje teče.. osim u ljubavi. I onda sam urlala od bijesa, i pozvala tu kučku od više sile na obračun, ali se stoka nije javila! Kukavica!! Ali sjebat ću ja nju, ne zvala se ja zmayac!! 
Dan prije nego je on odlazio, prijateljica je morala u bolnicu, na 1 manji ginekološki zahvat. Kažu rutinski, ali ja mrzim tu riječ, jer smatram da nema rutinskih operacija. Čule smo se navečer, kada se probudila iz anestezije, bilo je sve u redu. Drugi dan, zovem je oko 13.30, da čujem je li stigla doma, kad javi mi se njen tata na njen mobitel. Pozlilo joj je tokom noći i u šok sobi je.. doktori ne daju nikakvu prognozu. Neka nazovem navečer, možda budu znali više. Bilo je to jedno od najdužih 7 sati u mom životu! Navečer je rečeno da je stanje stabilno.. pa sam malo odspavala. Drugi dan je isto bio dug, ali ipak malo smireniji.. dok me navečer nije nazvao njen tata, sav sretan, jer ide na bolje. Početkom tjedna će je prebaciti na odjel, pa ću je vidjeti. Koji stravičan osjećaj, kada čekaš da se doktori izbore za život nekoga do koga ti je stalo. I to sve tako neočekivano.. ne ponovilo se!! 
Jučer sam bila vani. Frend ima band pa smo išli pogledati i poslušati svirku. Smiješno je kako je svijet mali. S njim u bandu svira netko, s kim sam prekinula svaki kontakt prije 11g. Bila sam u njega zaljubljena preko ušiju i trajalo je godinama. On me motao oko malog prsta kao zadnju budalu. Onda sam odputovala na 4 mjeseca, progledala, vratila se i suočila s njim. On se ponio kao zadnja kukavica i više se nismo čuli, tu i tamo bi se sreli u gradu i samo pozdravili u prolazu. Već onda je bio muzičar, ali koliko god da sam ja htjela doći na njegovu svirku, nikada me nije pozvao. I tako, eto mene jučer na svirci.. ali ne zbog njega, nego zbog dobrog prijatelja. Kada smo odlazili, stajao je na izlazu, nabacivši svoj tipičan šarmerski pogled i coolersko držanje, na koje cure padaju. Ja sam umirala od smijeha!!! hahahahahahahaha!! neke stvari sam davno prerasla.. 
Prošla subota je bila dobra. Izašli smo van 4 dečka i ja, u belgijsku pivnicu. Onda smo zvali 5. da dođe po nas.. previše pive! 
Onda je došao i 5., ali smo nastavili obilaziti grad. Ne sjećam se jasno svega, ali mislim da smo malo bili i na Nini, gdje puštaju narodnjake. Ja sam samo drvena stajala dok nismo krenuli dalje, na drugi brod, na Arcu Fiumanu, gdje puštaju rock. Tamo sam malo došla k sebi. Bio je to jedan od stavarno odličnih izlazaka! Izaći van s dečkima je uglavnom totalna fora, zajebancija bez mozga, što mi skoro uvijek više paše od ženskih priča.
Zaključak - treba se zabaviti, pogotovo na kraju napornog tjedna, punog ozbiljnih stresova nadodanih uz cijele dane provedena na poslu. 
- 13:05 -
nedjelja, 04.03.2007.
nedjelja, 4.03.2007.
Prvo izležavanje na plaži ove godine. Već sam lagano zaboravila koji mi to gušt predstavlja. Zadigla sam nogavice od traperica, majicu do grudnjaka i otkopčala šlic i spustila hlače do gaća.. i izvalila se na jaknu na plaži. I tako 2 sata! 
Kako doobroo.. Sunce me opilo, onako lagano ošamutilo, baš volim taj osjećaj. Iako je svaki dan toplo, danas je zrak mirisao po proljeću. Uživala sam.
Iako, moje društvo i nije. Prijateljicu mi je noćas napustio dečko, prekinuo je s njom na vrlo ružan način. Niti jedan prekid nije niti lijep niti ugodan, ali korektni ljudi se ipak potrude birati riječi da svoga partnera potpuno ne pokopaju i još utabaju zemlju nad njim. Ovo drugi urade baš to. To se uglavnom desi ljudima kojima to i ne zaslužuju.. jedna od njih je i moja prijateljica. Ne mogu reći da sam jako iznenađena njegovim postupkom, jer je to već jednom napravio, ali su se na njegovo dugotrajno moljenje i inzistiranje pomirilii i sve se nekako činilo u radu. Iako, očito nikad ne znaš šta se mota u nečijoj glavi.
Tako da sam odvela prijateljicu van, na sunce, na ovaj prekrasan dan, da se makar pokuša malo opustiti i odmaknuti od svega. Iako joj je to sada nemoguće. Dobila sam i neke njegove stvari, koje nije htjela baciti u smeće, a ne želi ih imati doma. Tako mi sada u kutu stoji vreća s 1 debelom knjigom o uređenju kuće, 6 knjiga o opusima raznih slikara, vodič po Irskoj i Amsterdamu, 1 knjiga Dan Browna, još 1 od ne-znam-koga, 1 fotka i - 1 kondom! Rečeno mi je da to držim pokraj wc školjke i u listove knjiga umotavam uloške. Hm... za sada ću ipak samo čitati Anđele i demone Dan Browna.
A šta reći osobi koja je toliko povrijeđena i u šoku? Znam kako joj je, jer slično reagiramo na takve situacije, od totalnog beda, ležanja u krevetu i nepranja (je fuj, ali tada život nema smisla, pa čemu se uopće tuširanje??), do fizičke reakcije na bol u vidu povraćanja. Sve one fraze tipa "bit će bolje" su skroz isprazne, a one istinite, da je on "malo uobraženo i nezrelo govno koje je ne zaslužuje" i da "ona zaslužuje bolje", to je ionako ne usrećuje. Zato smo uživale u tišini i suncu, povremenom pogledu kroz kristalno bistro more, na ježeve i prekrasnu sedefastu boju petrova uha. Tu i tamo tišinu bi prekinulo par rečenica koje bi izmijenile.. ali ponekad je najbolje samo pokušati uživati u onim malim stvarima koje te podsjete da je živjeti ipak lijepo.
- 19:42 -
četvrtak, 01.03.2007.
volim kad me čitaju :)
Evo baš sam se razveselila komentaru, hvala kyborgirl. Ružno je kad zjapi ona nula-0! Odmah dobijem želje za pisanjem. :))
Stalno mi se svakakve misli vrte po glavi, pogotovo kad radim.. da ih je bilježiti, bilo bi to baš interesantno! Interesantno kako te vlastite misli, dok si zatvoren u prostoriji, mogu rastužiti, nasmijati, dati poleta ili totalno ubedirati. I onda izađeš van, na zrak, i pomisliš-majko moja, šta se meni svašta mota po glavi!!! Ali to je zato jer ih nema šta konkretno okupirati, pa lutaju.
Nema baš puno novosti.. web stranica, koju sam radila za svoj obrt, je gotova!! Nisam je mogla podignuti, pa su mi pomogli dečki kod kojih sam uzela hosting.. oni će mi i promijeniti nešto što je nužno (jer ja sam dosegla svoj vrhunac), ali sve u svemu-zadovoljna sam postignutim, sama sam je napravila! 
Kupila sam Afroditinu kremu protiv celulita, od cekropije, i dala suziti traperice. Kad već nema sisa nek bar stražnjica izgleda dobro. Vježbam u teretani, posebno vrat i ramena, tako da nemam više groznih glavobolja koje su bile posljedica saobraćajne, a i leđa me uglavnom ne bole. A naravno, tu su i vježbe za već spomenutu pozadinu. Iako sam u duši pravi foteljko, vježbajući se osjećam jako dobro. Jedan dan me ulovila želja za trčanjem, pa sam se obukla i trčala po kvartu.. čak sam i sebe iznenadila! Nije se ponovilo, ali ipak.. hehe.. nisam 
.. samo sam bila puna energije!
Sutra idem u banku.. moram nekako naći 2000-3000 eura.. čak sam i loto odigrala, ali ništa (gle čuda!!). Nije da će mi u banci tu lovu uručiti bespovratno na lijepe oči, 
, ali možda bi se, kada budem dizala kredit za auto, našao i nekakav višegodišnji kreditić za to, pa da sveukupno imam 1 odplatu, a ne kao dosad-3! Tu nisam optimist, ali valja provjeriti sve opcije.
Sjedila sam u Toyoti yaris. Lijep auto, jako prostran unutra, potpuno drukčiji od prošlog modela. Iako- digitalni brzinomjer, čitava ploča smještena na sredini - da svi gledaju -djeluje previše obiteljski. Nema tko šta gledat koliko ja vozim!! hehe.
Što se prijatelja tiče, sad mislim- bože moj, šta me to bilo spopalo? A šta da kažem.. nemam pojma.. ali prošlo je.
Bila sam gledati Little miss Sunshine.. ilitiga malu miss Amerike. Oduševljena sam filmom i jako mi je drago da je dobio 2 Oscara. Film je fantastičan u svojoj jednostavnosti i uspjeva čovjeka i dirnuti i nasmijati do suza. Preporuka-obavezno pogledati!
U kinu sam bila u jako ugodnom društvu, u društvu nekoga koga sam upoznala pred malo. Ne preporučujem film zbog toga.. hehe.. ali vrijedi spomenuti i tu činjenicu.
E sad, ono čega sam postala svjesna zadnjih dana je- da sam za neke stvari postala pravi crnjak, što nikad nisam bila. Valjda loše iskustvo nosi svoje, ne znam. Ali to mi jako ide na živce. Npr. netko tko mi je drag ne javi mi se dan ili dva, meni odmah crnjak u glavi kako mi je čovjek sigurno nestao iz života. Sad bi psiholozi i njima slični rekli-nedostatak samopoštovanja, blabla.. znam sve te priče, ali to uopće nije to. Ja sebe i poštujem i smatram da zaslužujem lijepe stvari i događaje u životu i za neke stvari imam i više standarde nego možda netko drugi.. ali svejedno me ulovi trta i to onako-pošteno. E sad, olakšavajuća okolnost za mene je -koga ne bi lovio takav strah, da je dečko jednog jutra nije poljubio pri izlasku i stana.. i više ga nije vidjela ni čula? Tek nakon godinu dana se desio susret..
Ipak - mrzim taj svoj sjebanac. Tako ga zovem-sjebanac. Inače ne volim rastanke.. ne volim ih već 11g, otkada sam se opraštala od ljudi s kojima sam dijelila stan, hranu i općenito život 4 mjeseca, s kim sam postala jako bliska, a za predpostaviti je bilo da će kontakt s godinama nestati i da se više nećemo vidjeti. To se i desilo. Tada sam na rastancima počela plakati.. ali on to nije znao. On je krenuo linijom manjeg otpora.. a meni je ostao moj sjebanac. Vjerujem u ljude, ali moj sjebanac uvijek tu negdje čuči i ne znam kako da ga se rješim. Vjerujem da će biti ubijen kad mi se desi nešto lijepo i kada to lijepo bude trajalo i trajalo.. i trajalo. Ali treba i to dočekati. Mrzim ga i da je moguće, dala bih ga kirurški odstaniti! Jer đubre čuči i čeka povoljnu priliku da odapne svoje otrovne strelice. Onda se ne osjećam baš naj.. a život je ustvari lijep. Evo baš danas.. sjedim na terasi kafića.. uz savršeni veliki macchiato..lagano prohladno.. vjetrić popuhuje i miluje mi lice.. a ja uživam ko malo prase.
A gdje su još svi oni dijelovi Hrvatske i svijeta koji čekaju da ih otkrijem?
- 22:01 -
petak, 16.02.2007.
nema veze sa zadnjim postovima, samo ih - volim :))
- 23:24 -
četvrtak, 15.02.2007.
zbog čega niti jedna cura ne smije dozvoliti da je prijatelj gleda isključivo kao prijateljicu
Odgovor je-da ne doživi ono što sam ja jučer doživjela.
Baš sam bila happy kako ćemo lijepo izaći van, možda pojesti kakav kolačić, pa do kina i onda na kraju ću, u laganoj večernjoj šetnji reći ono što namjeravam. Naravno da nije tako ispalo.
Ispalo je da sam - onako frendovski - slušala o komadima s kojima je izašao u zadnje vrijeme, kako mu nijedna nije skroz po guštu, kako se malo sms-ao s bivšom i koju ovih dana opet nagovara da se posexaju, jer je on niti onda nije htio za nešto više, "jer mu nije bila napeta". Kako ne može naći komada jer "nije više za ništa", jer "nema kosu" (takve izjave su mi inače kod muškaraca jaaako sexy!, a-ha) i sl. Naravno, ja sam sjedila i to slušala, osjećajući se poprilično glupo sa svojim malim planom, sjećajući se veselja koje me držalo čitav dan, a koji je otišlo u nepovrat.
Nakon kina smo otišli na još jedno piće, slična priča se nastavila, samo što sam mu pojasnila da ja nisam kao njegova bivša, jer ne bih bila s njim zbog sexa, a da za to vrijeme on i dalje izlazi s drugim curama. Njoj je to smetalo pa je na kraju i prekinula, a kod mene ne bi ni počelo. Jer ja tražim sve- držanje za ručicu, glađenje po glavi, sve u kompletu. On se složio s tim i malo smo pričali o muško-ženskim odnosima, ali odlučila sam šutjeti. Moj prijatelj je u napaljenoj fazi, a ta njegova faza mi je odvratna. Niti imam namjere biti još jedna recka, a još manje reći mu sve ono što sam mislila. Nije bilo ni vrijeme ni mjesto, a pitanje je hoće li uopće ikada i biti, jer sam se ja pošteno distancirala. Trebalo mi je puno vremena da se posložim nakon raskida zadnje veze i nemam namjere glupo srljati u propast.
Sezam se zatvorio.
pouka: otvoreno pričanje o svemu ponekad nije sreća, nego nesreća
- 20:41 -
utorak, 13.02.2007.
čudan blog
Čudan je ovaj blog. Dođem ovdje, malo se pojadam i nekako sve bude ok. Kao da opet krene.
Evo, zadnji put sam pisala o mrtvilu.. nije da mi je sad život postao ludnica, ali telefon na poslu je zvonio i nekako opet ide.
U stvari, nisam htjela o tome, nego malo o ljubavi. Možda i to krene. Ustvari, dešava mi se nešto čudno.. pomalo me zbunjuje.....kako da to kažem... počeo mi se sviđati dobar prijatelj. Sad kad sam to napisala i buljim u tu izjavu čini mi se nekako.. ufff.. preteška. Ma ne znam ni ja sama. Hm.. da krenem od početka. Znam dečka već jedno godinu dana. Nađemo se tu i tamo, popijemo cugu, 2-3, popričamo, ok je. U početku je stalno bila zafkancija u vezi sexa, ali samo zafrkancija. Onda je negdje u 9. mjesecu poludio ili šta-ja-znam-šta-već i pretjerao s nekim izjava i ja sam se naljutila, ali onako pošteno. Nismo razgovarali jedno kraće vrijeme, rekao je neka mu se javim kada se odljutim, jer da me ne želi gnjaviti. Povukao se. Jedan dan je došlo do onoga-ili ću mu se sada javiti ili se više nećemo čuti, jer vrijeme čini svoje. Pa sam mu se javila. I nekako, skulirao se, čujemo se, vidimo se. Izađemo van, na kavu, u kino, u zadnje vrijeme sve češće. I upoznajem ga u jednom sasvim drugom svjetlu. Sjedimo u pizzeriji, grickamo pizzu, ja crvena ko paprika od pive, on se smije. I tako, sve u svemu jako lijepo i ugodno.
Počeo mi se sviđati na taj, ne-samo-prijateljski način prije nekog vremena.. ali sam pustila da prođe malo vremena, da vidim kako ću ja reagirati. Malo mi se činilo da me prošlo.. ali se i vratilo. Gledam ga i lijepe su mi njegove bore, i kosa koje pol nema, i uska ramena (koja btw. inače ne volim) i čudno odrezani nokti. Kužim šta mi se dešava i mislim si - joj sranje, šta sad?
Kako sad prijeći granicu prijateljstva? Jedna pozitivna stvar je da o svemu poprilično otvoreno pričamo. I mislim da mi nema druge nego pitati ga da li u meni vidi isključivo prijateljicu ili postoji mogućnost za nešto više. Jer ako i postoji, on to sigurno (više) neće pokazati. Mislim da me više ni ne gleda na taj način, možda sam davno propustila priliku. Kako god, odlučila sam provjeriti. Možda već sutra. Ne zato jer je Valentinovo, ne palim se na taj praznik.. ali sutra ćemo možda van, a mene nekako ulovila frka.. hehe .. da ne upozna nekoga dok ja previše mislim, a u glavi niš pametnog! 
I tako.. vidjet ćemo šta će biti.. sutra ili ovih dana. Sad bih rekla-zaželite mi sreću, ali skoro nitko mi ne čita blog, pa ništa od toga.
Kako god, ipak mi je drago da sam ovu situaciju stavila napismeno.. s obzirom na sve moje misli koje dođu i odu, ovo je čini stvarnom.
- 23:19 -
srijeda, 31.01.2007.
mrtvilo
Baš vlada neko mrtvilo, samnom i oko mene. Mrzim kad je ovakvo stanje. Iako sam ja, realno gledano, i u ovakvom mrtvilu življa od većine ljudi koje poznajem, za mene je ovaj period-mrtav!
Sve nekako ide (tj. ne ide) jedno s drugim. Nema posla, pa tako nema ni para. Nisam kruha gladna i svaki dan odem na posao, ali samo na par sati. Kao privatnica, ipak trebam zaraditi određenu svotu svaki dan, da bi se normalno živjelo. Poplaćalo sve račune i da si dam pristojnu plaću. Znala sam da će doći period kad će biti ovako kako je sad, ustvari očekivala sam ga i ranije, u 11.mjesecu, ali taj 11. je prošao čisto ok. Ali zato je stigao sad.
Kako nema para, nema ni najma skija i učitelja na Platku. Dalo bi se sad to platiti, nije da ne bi, ali tko zna do kada će ovakvo stanje trajati, pa se ne upuštam u takve troškove. Planiram produženi vikend kod frendice u Zagreb, i iako nisam mislila ići sutra, ne osjećam se baš slobodnom otići kad sam isplanirala. Jer ne mogu planirati.
Tako da mi ostaju moje kave, kino i tu i tamo kakav večernji izlazak. Nije loše, kažem, ja sam čak i u ovakvom stanju "živa" za razliku od nekih.. ali ne volim biti sputana. Znam da moram čekati i da će za mjesec (u najboljoj varijanti) ili dva (u realnom očekivanju) sve ovo biti iza mene... ali kada mi je ovakav period, počinjem se osjećati kao divlja životinja u kavezu. Mislim da to mora biti strašno.. sad si slobodna životinja u Africi (moja velika želja-otići u Afriku i provesti malo vremena s plemenom Masai), a za koji dan ili tjedan čamiš u nekom kavezu u zoološkom vrtu.. i tako do kraja života. To me odmah posjeti i na moj omiljeni film Hrabro srce (ilitiga Braveheart) i William Wallace - FREEDOM!!!
Ali krajnji zaključak, do kojeg sam došla prije jedno tjedan dana, je: kako god da je s poslom i lovom, dosadno mi je jer ne postoji nitko da mi začinjava život.. i to baš onako - spice the life! Hehe!
Baš bez veze.. pa kad je već tako, stavljam svoje omiljene smajliće. 
- 20:43 -
srijeda, 24.01.2007.
tu sam..
Evo i mene, napokon. Vidim da sam tražena.
Ma ništa se posebno nije dešavalo.. ustvari je.. bila sam toliko pms nervozna, da nisam tako bila od kada pijem yasmin, tj. anti baby, što znači već godinu i pol. Pa sam se malo izolirala od ljudi. Nisu oni jadni krivi što mene piče hormoni, a nisam se mogla suzdržati da ne grizem i sikćem na skoro pa svaku riječ, bila kriva ili prava (onda su sve krive). Fala bogu prošlo je.. ne ponovilo se uskoro!
Malo mi je bilo dosadno jer se ništa nije dešavalo, a Nova se čini kao da bila jako davno. Ustvari, konačan zaključak je da me vrijeme satrlo. Bila sam kronično umorna i osjećala se kao foka, teška 600kg. Konstantno jugo i vlaga u kombinaciji s pms-om - zar ima goreg? Tijelo mi je počelo reagirati kao da je proljeće, bilo je umorno. Što nije ni čudo, jer čujem da je u Slavoniji niknula pšenica, a u Opatiji su procvjetale kamelije. Tako da je moje tijelo samo pratilo opće stanje.
Da se malo oraspoložim i unesem živost, obilazila sam salone automobila. Iako sam se još davno odlučila za Seat Ibizu, htjela sam pogledati nekoliko meni zanimljivih i novijih automobila. Sjela sam na 18isticu put Srdoča, da pogledam Peugeot 207 i Suzuki SX4, onda do grada bacit oko na novu corsu i renault clio III. S cliom sam si zatvarajući vrata pričepila mali prst da sam mislila da sam ga slomila! Još kad sam skužila da im je reklama za akciju potpuno lažna, malo sam se otvoreno popričala s prodavačem, bezobrazno nasmijala i otišla. U opelovom salonu su me brzo odprdili, kad su skužili da auto neću odmah kupiti, nego za cca 2-3 mjeseca. Sve u svemu, zaključak je bio da su auti strašno skupi, bila sam jako razočarana.. a i akcije su im uglavnom lažne, naravno samo da navuku ljude u salon. Nisam baš tolika naivkuša i malo se ipak kužim u aute, pa im lijepo kažem šta mislim o njihovim posranim akcijama (na fino, naravno.. ipak sam ja fina djevojka ).
I tako.. malo sam se skulirala.. dok mi nije javio 1 dečko da nek pogledam suzuki swift. Nisam ga uzela u obzir jer je zbilja jako mali, ali ajde.. jer, moram priznati, kad sam ga 1. vidjela na cesti, bila sam oduševljena! Bacila sam oko na opremu i cjenik na netu, svidjelo mi se što sam vidjela, pa sam se odšetala do obližnjeg salona. Prodavač je bio jako ljubazan (i zgodan, hehe!), dosta smo ćaskali, bilo je baš ugodno. I onda se desilo - sjela sam u njega.. namjestila sjedalo, uzela volan u ruke. Onda sam sjela otraga, još uvijek ima mjesta da ne kvrčiš noge. Bunker je naravno malen, jer je auto mali, ali... Onda sam opet sjela na mjesto vozača, na moje mjesto! Krv mi je uzavrela... navala adrenalina kakvu nisam odavno osjetila!! Da je imao ključeve u kontaktu, odjurila bih bila s njim, kroz prozor! Mislim da se desila - ljubav! 
I sada, dok ovo pišem, sva sam high! Ustvari, kako mi je kišobran ostao u salonu (jer sam sva van sebe od sreće otišla doma), danas sam otišla po njega.. i opet sjela u taj preslatki mali autić od 92 ks, tu prekrasnu malu jurilicu na kojoj samo što ne piše - za: zmayac! Eto... mislim da sam se vratila u život. Sad još samo treba pričekati par mjeseci, da ga mogu plaćati.. ali kada tako reagiram na nešto, onda nema sumnje da je to prava stvar! Prodavač mi nudi probnu vožnju drugi tjedan.. nisam htjela.. zapaliti ću se previše.. a trebam se skulirati do proljeća. Ali, lijepo je opet biti živ, a ne trom i nikakav.
Mislim da je pao snijeg.. neka je.. da počne neki moving, da se ode malo na Platak, da pokušam proskijati. Bit će smijeha do suza, već vidim! I neka bude..
- 13:58 -
nedjelja, 07.01.2007.
ljudi koji me okružuju
Baš mi je nekako jutroš došlo da nešto i napišem.. u svom ledenom dvorcu. Ledeni dvorac je soba, friško popiturana, koja se sada mora sušiti s otvorenim prozorima. A kompjuter ispod najlona. Ali nema veze.. soba napokon izgleda onako kako želim! Oduševljena sam!!
Evo, sve je prošlo i život se vratio u normalu. Doček je bio dobar i općenito čitavi praznici.. dobar feeling, onako - sam sa sobom, se i dalje nastavlja. Desilo se par novih stvari : Upoznala sam par novih ljudi.. neki su zbilja ostavili dojam, i to ne baš najpozitivniji. Jučer je prijatelju umrla mama i nakon kratkog razgovora s njim, nije mi se dalo dići iz kreveta.
U ovoj godini imam neka friška poznanstva koja su mogla izrasti u prijateljstva ili nešto više, prijateljstva s dobrim ljudima koja su počela dopisivanjem, neke kontakte s kojima se ne zna šta će biti, stara prijateljstva s meni dragim ljudima koji pak imaju nove partnere. Zanimljiv početak godine.. koji me, uz smrt prijateljeve mame, naveo na razmišljanje o svim tim ljudima koje znam i s kojima se družim.
Razmišljanje o tome koliko vremena treba da se netko upozna.. kako se onaj prvi dojam promijeni kada se s nekim vidiš više puta.. i onda.. onda vidim da li se s tom osobom želim i dalje viđati.. ili je se više ne sjetim.
Postoje 3 osobe koje sam upoznala preko neta, a koje su mi drage i s kojima se razvio prijateljski odnos. I oni su se promijenili tokom tog našeg druženja, jer 2 od njih znam već godinu dana, pa se vidi promjena.. ugodna i zanimljiva.
Početkom ove godine u Rijeku je stigla još jedna osoba koju znam već par mjeseci, i sad smo planirali nekakvo druženje, onako-skijanje, upoznavanje šireg društva, zafrkancija i tako.. baš sam se veselila.. volim taj protok ljudi u mom životu. Ali sada mogu sa sigurnošću reći da od toga neće biti ništa. Interesantno je kolika je razlika od čovjeka do čovjeka. A ja se okružujem ljudima koji mi odgovaraju, i tu nema nekih ustupaka. Život je jednostavno prekratak da bih se mučila na nekim kavama, klopama ili skijanjima samo radi odlaska na snijeg, u društvu koje mi ne paše. Možda zbog tog mog ugodnog okuženja koje sam si sama odabrala, ostanem iznenađena (čitaj: šokirana) kada čujem izjave tipa - "slušaj, nemoj se uvrijediti, ali meni su ti sve ženske, pa tako i moja cura, samo ukras oko pičke." Čak i sad, kad sam napisala ovu izjavu, nekako sam bez teksta..
Ta osoba, koja je stigla u Rijeku, i njegovi prijatelji,oni raspolažu velikom količinom novaca. Po njima to ne bi mogao nikad reći, po oblačenju ili sl., ali vidiš po načinu života. I oni se naravno, malo pohvale. Nije to nikakva mafija, dečki se "samo" igraju na burzi. I sve bi to bilo ok, jer u glavi nemam nekih većih ograničenja.. da nisam primjetila nepoštovanje prema ženama, curama, općenito ženskom rodu. Nije to jako naglašeno.. ali kad neko vrijeme provedeš s makar 1 od njih, skužiš. Skužiš ako slušaš, a ja slušam kada ljudi pričaju. Nisu to neki posebni komentari tipa ovog gore navedenog, već one sitne stvari, izrečene ili pročitane između redaka. Primjetila sam to još kad smo se taj dečko i ja upoznali, prije 3 mjeseca.. a njegov prijatelj je na staru godinu izvalio ono gore navedeno, pa me to samo podsetilo. Htjela sam izaći s njim van.. uostalom, dugo se nismo vidjeli, pa da nadoknadimo. I bilo je zanimljivo.. ali bila je to i još jedna potvrda da me moj 1.feeling ne vara i da se ravnam isključivo po njemu.. po onom 6. čulu koje svatko ima, samo ga neki zanemaruju. Nisam neki finjak, ali me smeta način razmišljanja po kojem žena ne treba raditi ako njen dečko (kojem je btw. ona "ukras") jaaako dobro zarađuje.. ako su cure "pice", ako je "njegova žena glupača", jer ne kuži šta je na veš mašini crklo.
Ovo je izvučeno iz našeg višesatnog izlaska, koji i nije bio loš.. ali sam izgubila volju i želju za nekim daljnjim, češćim druženjem. Nisam balavica da padam na neke priče, a bogami ne padam ni na lovu.. padam na poštovanje i uvažavanje. Frendica bi sad dodala-i na dobru guzu.. a ja ću reći-na sexy, vražji pogled. hehe..
I tako ništa od mojih vikenda na Platku u tom okruženju.. barem ne čestih, kao što smo planirali prije nove godine. Što je najsmješnije-nije mi ni žao, happy sam što smo prije izašli, a ne da odem na Platak i umirem gore čitav dan.
I tako da se vratim na početak teksta.. zanimljivo mi je kako su ljudi različiti.. kako vode drukčije živote.. i kakvim se ljudima okružuju. Mi ljudi - bili bi zanimljivi za promatranje nekim drugim inteligentnim bićima. A kako toga nema, meni je zanimljivo ponekad promotriti sebe i ljude koji me okružuju.
- 11:15 -
nedjelja, 31.12.2006.
strava dobra stvar!
Najbolje slušati pojačano do daske!
- 15:07 -
